U svojem Blogu Slamka spasa Vitomira Lončar redovito piše o raznim temama iz kazališnog života. Ovog je tjedna, potaknuta objavom (reklamom) na jednom našem portalu za ekološku kazališnu predstavu Eco Keeco Duška Mucala i Ive Lesića izvjesne Produkcije Z, objavila blog Slamka o slobodnom padu u kojem piše o v.d. intendanta i "Mucalovštini" koja sve dublje ulazi u hrvatsko kazališno tkivo. Cijeli tekst pročitajte na Blogu Slamka spasa, a ovdje donosim one dijelove koje si tiču kazalilišta za djecu, kao poticaj na razgovor. Vitomira je u tom tekstu ispisala neke ključne misli za razumijevanje pozicije i stanja kazališta za djecu u Hrvatskoj kako na organizacijskoj, tako i na umjetničkoj razini i taj tekst može odlično poslužiti kao "šlagvort" za razgovore o Kazalištu za djecu, pogotovu u kontekstu novog
Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjojškolsko obrazovanje
u kojem KONAČNO i kazališna umjetnost nalazi svoje mjesto. Pročitajte i komentirajte Vitomirin tekst:
(...)
Pregledavajući po internetskim portalima vijesti iz kulture naišla sam na nešto što me uistinu sablaznilo (...) Naime, v. d. intendanta (Mucalo) je, kako saznajemo, već godinama autor mnogobrojnih tekstova predstava za djecu od vrtićke dobi pa do 5. razreda osnovne škole, a nešto što on i njegov autorski tim nazivaju predstavom u proteklih je godinu i pol obišlo vrtiće i škole od Splita (dakako) preko Gospića, Otočca, Senja, Kostrene, Zaprešića, Dugog Sela, Požege, Podgore, Jastrebarskog, Kutine i… da ne nabrajam dalje.
Vijest o tom uratku završila je u medijima kada je ekipa to nešto odlučila plasirati na međunarodno tržište koje bi trebalo prikazati hrvatsko stvaralaštvo za djecu u Europi, pa i šire, u cijelome svijetu. Kliknula sam, pogledala i, moram vam priznati, ostala bez riječi. Užasnuta. Užasnuta od spoznaje da je mucalovština u kratkom vremenu, uspjela napraviti sve kako bi za desetljeća unaprijed uništila svaku pomisao na to da postoje neke vrijednosti koje bi mogle doprinijeti tome da se izvučemo iz mulja u koji tonemo iz dana u dan.
Iz Mucalova autorskog teksta izdvajam rečenice koje nose najveću težinu: Čistoća je pola zdravlja. Gdje god možeš posadi cvijeće, kad god možeš posadi cvijeće. Složne ruke čuda rade. U laži su kratke noge. Čuvaj Zemlju, čuvaj vodu, čuvaj zrak, priroda nam uvijek jasno daje znak. Prirodu slušati treba. Sasvim je jasno da su djeca koja su gledala Mucalov uradak već spremna za daljnju "obradu" kako bi se pretvorila u odraslu publiku koja će objeručke prihvatiti estetsko opredjeljenje koje će im slični Mucala ponuditi u budućnosti.
Ukratko, Mucalovo preuzimanje HNK-a u Splitu neusporedivo je manja šteta od njegova autorstva u predstavama za djecu i upravo je to ono što zvoni na uzbunu u pravcu potrage za slamkom spasa. Jer, iz 25-godišnjeg djelovanja u tom području znam da kazalište za djecu nije kanta za smeće, nego bi trebalo biti mjesto u kojem se stvara s najvećom mogućom odgovornošću zato što su posljedice - trajne i dugoročne. Ne po kazalište, nego po društvo u cjelini.
Ako već dopuštamo da nam nacionalnu kuću vodi nekompetentna osoba, mislim da bismo se morali trgnuti i ne dopustiti da nam taj i takav mentalni sklop svojim umjetničkim radovima određuje budućnost.
Mislite da pretjerujem? Kliknite i uvjerite se sami.
http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/106134/Pogledajte-Mucalov-lutkarski-mjuzikl.html